Vrijeme leti, svijet se mijenja, ali neke stvari ipak ostaju iste – dječja očaranost romanima Mire Gavrana! Ovogodišnji 5. b razred otkrio je stvaralaštvo čuvenoga hrvatskog autora u veljači kada čitali smo roman „Sretni dani” i predstavili ga putem lektire u vrećici.
Roman toliko nas se dojmio da pojedinci iz razreda u istom mjesecu dobrovoljno slistili su još jedan, a neki čak još i dva njegova naslova! Ne čudi što Gavranova popularnost ne jenjava jer samo pravi majstori umješni su stvarati jednako uvjerljivo i za djecu i za odrasle, i to kao pisac i kao dramatičar.
Ako niste znali: „Djela su mu prevedena na više od 40 jezika, a knjige su mu objavljene u više od 250 izdanja u Hrvatskoj i inozemstvu. Prema njegovim dramama i komedijama izvedeno je više od 400 kazališnih premijera diljem svijeta, koje je dosad gledalo više od četiri milijuna ljudi. Jedini je živući dramatičar u Europi koji ima kazališni festival njemu posvećen izvan zemlje rođenja, na kojem se igraju isključivo predstave nastale prema njegovim tekstovima – GavranFest. (…) Najizvođeniji je suvremeni hrvatski dramatičar u zemlji i inozemstvu u proteklih dvadesetak godina.” (Miro Gavran – životopis: https://www.mirogavran.com/hr/o-autoru/zivotopis, pristupljeno u veljači 2026.)
Nas je zanimalo više od toga što mogli smo saznati iz biografije, stoga Miri Gavranu odvažili smo se uputiti e-pismo i podijelili smo s njim niz pitanja na koje zanimali su nas odgovori iz prve ruke. Unatoč iznimnoj zaposlenosti (slijedila je premijera predstave „Papučari”, a ptičica šapnula nam je da radi se i na scenariju za film o Zrinskom i Frankopanu), živući velikan hrvatskoga stvaralaštva odvojio je vremena za malinskarske mališane i redom na sve naše upite odgovorio. Odgovore na ova ključna pitanja otkrijte u ekskluzivnom intervjuu u nastavku.
Zašto ste odlučili postati pisac?
Zato što uživam u pisanju priča. Predivno je svoje zamisli prenijeti na papir i na taj način učiniti ih vječnima.
Otkud crpite nadahnuće za svoje knjige?
Ili iz svakodnevnog života ili iz mašte… A ponajčešće se to dvoje ispreplete.
Imate li pisca koji Vam je uzor?
Nemam pisca koga bih volio imitirati, draže mi je svoje priče pisati na moj način… Ali dok sam bio dijete volio sam čitati Matu Lovraka, Ivana Kušana, Marka Twaina, Karla Maya, Ericha Kästnera, Ferenca Molnara i još mnoge druge pisce.
Koliko vremena treba da napišete jednu knjigu?
Svaku knjigu ispišem u četiri verzije. Za knjigu za djecu mi treba tri do šest mjeseci, a za roman za odrasle oko godina dana.
Za koje Vam je djelo trebalo najviše vremena, a za koje najmanje da ga napišete?
Kada su dječje knjige u pitanju, najbrže sam napisao „Sretne dane”, a najduže je trajalo pisanje „Profesorice iz snova”.
Volite li više pisati u društvu ili sami?
Isključivo sam. Nemoguće je pisati ako netko u sobi priča ili želi razgovarati. Pisanje i slikanje su osamljenički poslovi.
Jeste li ikad napisali knjigu koju niste otkrili javnosti?
Nisam… Ali sam započeo neke knjige koje nikada nisam dovršio.
Koje Vam je omiljeno djelo od svih koje ste napisali?
Pitanje na koje nemam odgovor… Najviše izdanja, čak dvadeset imao je moj roman „Zaljubljen do ušiju”, a meni je srcu prirastao roman „Svašta u mojoj glavi” iz dva razloga: to je prva knjiga za djecu koju sam napisao i u njoj sam opisao godine svoga djetinjstva.
Volite li više knjige ili kazalište?
Podjednako volim pisati za kazalište i prozne knjige.
Pišete li radije za djecu ili za odrasle?
Jednako volim pisati za odrasle i za djecu i mlade.
Koliko ste godina imali kad ste napisali prvi roman i zašto baš taj?
Prve priče i pjesme sam napisao sa šesnaest godina, a prvi roman mi je „Zaboravljeni sin”. Dovršio sam ga u dvadeset i šestoj godini života.
Jeste li kao mali znali da želite postati pisac ili ste sanjali o nekom drugom zanimanju?
U početku sam želio biti profesor književnosti, a od sedamnaeste godine sam znao da želim biti pisac.
Jeste li voljeli školu kao mali?
Kako koje predmete. Volio sam druženje s kolegama iz razreda, ali nikada nisam volio sve predmete. U nekima sam uživao, a neki su me odbijali.
Jeste li voljeli knjige kao dijete?
Uvijek sam volio čitati knjige.
Jesu li Vas školske lektire nadahnule?
Kada sam bio dijete, bilo je sjajnih knjiga u mojoj lektiri i sretan sam da sam ih pročitao u tim godinama.
Govore li Vaša djela o Vašem djetinjstvu?
Neka govore, a neka ne.
S koliko godina i zašto ste napisali roman „Sretni dani“?
Napisao sam ga s trideset tri godine kako bih ispričao priču o prijateljstvu, ali i o potrebi da se ima i majka i otac.
Jeste li ikad doživjeli nešto kao likovi iz romana „Sretni dani“?
To nije moja životna priča, ali su mnogi koje poznajem, a živjeli su samo s mamom ili samo s tatom i poželjeli imati oba roditelja.
Imate li braće ili sestara?
Imam brata Petra i sestru Renatu.
Volite li prirodu i životinjski svijet?
Jako volim šetnje po prirodi i plivanje u moru, a kada su životinje u pitanju, veliki sam mačkoljubac. Mačke me baš fino smire.
Volite li motore ili neke druge avanturističke sportove?
O, ne. Ne vozim ni auto ni motor. Ja sam tipični pješak. Kada su sportovi u pitanju, u djetinjstvu sam volio stolni tenis, mali nogomet i odbojku.
Volite li talijansku hranu kao Juričin tata ili Vam je neka druga omiljena?
Obožavam mediteransku i talijansku hranu.
Volite li glazbu ili neke druge umjetnosti osim književnosti?
Glazba, kazalište i film su mi najdraži.
Volite li putovati? Jeste li posjetili neke druge države?
Hm, obično putujem poslovno… Kad treba krenuti na put, ne da mi se, a kad se vratim s putovanja pun lijepih dojmova, onda sam sretan da sam išao na put. Bio sam dvaput u Sjevernoj Americi, dvaput u Južnoj… Bio sam i u dvadesetak europskih zemalja.
Kako ste se osjećali kada su pokrenuli GavranFest u Vašu čast?
Zahvalno, počašćeno, lijepo.
Jeste li ponosni na svoju svjetsku slavu?
Sretan sam što su mi drame izvođene doslovno na svim kontinentima u dvjestotinjak gradova i što su mi knjige tiskane diljem svijeta u prijevodima na brojne jezike. Do sada sam preveden na 44 jezika, a imao sam 466 kazališnih premijera, te 282 izdanja mojih knjiga na hrvatskom i u prijevodima.
Da se možete vratiti u prošlost, što biste poručili sebi kao osnovnoškolcu?
Da slušam svoje srce u odabiru zanimanja, kao što sam ga i slušao.
Miri Gavranu zahvalni smo ne samo za književnu baštinu u kojoj doista sve generacije mogu uživati nego i za dragocjeno vrijeme, pažnju i poruke koje s novim naraštajem Malinskara nesebično je podijelio. U pravu su koji kažu kako istinska veličina sastoji se u tome da budemo veliki u malim stvarima. Bude li prilike u nedvojbeno krcatom rasporedu, otvoreno pozivamo glasovitoga književnika u posjet OŠ Malinska-Dubašnica i radujemo se mogućem nastavku suradnje i u kojem obliku!
priredila: Marija Iličić
