Taman sam pomislila: ljeto je stiglo!! Nema zadaća, ispita, mogu spavati koliko me volja.
I onda, jednog jutra me probude i čujem: “Spremi se! U 10 idemo u Bakar na snimanje za jednu knjigu!” Znala sam, što god da kažem, ipak ćemo otići.
Tim je riječima Lurda započela priču o svojoj uzbudljivoj ljetnoj avanturi. 🙂
Lurda Kauzlarić, učenica 5. b, prošloga je ljeta provela nezaboravnih deset dana u Bakru, na snimanju foto ilustracija za knjigu Onput kad smo se igrali izdavačke kuće Adamić.
Autor knjige, Josip Luzer, u knjizi opisuje 36 igara iz svog djetinjstva, iz vremena kad su se djeca igrala bez igračaka, računala i ostalih čuda tehnike.
Knjiga je zamišljena kao priručnik za djecu, da vide kako su se njihovi stariji igrali, ali i odraslima, kako bi se prisjetili već pomalo zaboravljenih igara poput kauboja i indijanaca, lastika, špekula, gluhog telefona, tombole, nožnog tenisa, …
Sve opisane igre su popraćene foto ilustracijama čiji je autor Željko Maletić, koji potpisuje i dizajn knjige. A kako je bilo na samom snimanju, saznali smo u razgovoru s Lurdom:
Kad su te tog jutra probudili i rekli da ideš na snimanje, je li ti na kraju ipak bilo drago da si otišla u Bakar?
Da! 🙂 Bilo je jako interesantno i zabavno. Nakon 2 dana, svi smo se sprijateljili i ja sam jedva čekala sljedeći dan! Ja sam bila jedina iz Malinske, tako da sam upoznala puno novih prijatelja. Nažalost, snimanje je trajalo samo deset dana, a tih deset dana je prebrzo prošlo. Drago mi je da sam bila dio te priče.
.
Za vrijeme snimanja igrali smo razne igre. Evo nekih: skrivaljca, mići nogomet, karti, puž, tombola, glava – noga, lopovi i žandari, nožni tenis. Svaki dan smo bili na novoj lokaciji. zadnji dan je bio najbolji, odigrali smo mići nogomet i nožni tenis. To nikako nemojte igrati blizu mora jer smo mi stalno skakali po loptu u vodu 🙂 Tog zadnjeg dana smo svi zajedno otišli i na pizzu.
Koja se igra tebi najviše svidjela?
Meni je omiljena bila igra lopova i žandara. Djeca se podijele u dvije grupe, lopove i žandare. Lopovi se sakriju, a žandari ih traže. Kad neki žandar uoči lopova, dotakne ga i kaže: 1, 2, 3, žandar si ti! I tako lopov postane žandar. Može i obratno, ako lopov neprimjetno priđe žandaru i dotakne ga, onda žandar postane lopov. Pobjeđuje ona grupa koja uspije u svoj tabor pridobiti više članova protivničke ekipe.
Jesu li te igre previše starinske za današnje generacije?
Meni je bilo jako zabavno igrati sve te igre. Mislim da nisu prestarinske. Možda nisu toliko interesantne današnjoj djeci, ali mnogi ni ne znaju za te igre.
Iako su različite od modernih igara, mislim da bi djeci neke od tih igara i danas bile zabavne. To su zapravo igre za sva vremena! 🙂
Od gospodina Dragana Ogurlića, glavnog urednika izdavačke kuće Adamić, saznali smo da je prof. Luzer pripremio nastavak knjige, sa 14 novih igara.
Do izlaska druge knjige, pročitajte prvu, sigurni smo da ćete i vi u svoje slobodno vrijeme, uz moderne igre koje volite, poželjeti izaći u dvorište s prijateljima i zaigrati jednu od ovih pomalo zaboravljenih igara iz djetinjstva vaših mama, tata, djedova i baka 🙂














