Očuvanje kulturne baštine kraja u kojem živimo, važan je dio poučavanja mladih u Osnovnoj školi Malinska – Dubašnica. Time promišljamo o važnosti identiteta, da ne zalutamo i ne izgubimo onu temeljnu točku etičke prosudbe i djelovanja.
Ova je zima u znaku Dubašljanskih kolejana, pa smo se i mi uključili u praćenje ovog obnovljenog starog običaja.
Posebno nas raduje i to što su naši učenici aktivno uključeni u kolejane. Neki će sudjelovati zajedno sa svojim obiteljima, a neki kao dio folklorne grupe. Mnogi će na neki drugi način pomoći u organizaciji ove baštinske priredbe. Ponosni smo na našu učiteljicu, profesoricu engleskog jezika, Katarinu Žic Bužonja koja je „zaštitno lice“ djevojačke narodne nošnje.
S aktivnostima smo započeli krajem studenoga. Učiteljica Mihaela Košić sa svojom je grupom na ulazu Škole postavila veliki pano s temom kolejana.
Zatim smo na satovima razrednih zajednica ugostili našeg domaćeg čovika Antona Bogovića Jurova. Čitao je svoju priču o starim vremenima kad su kolejani bili jedinstveni pučki društveni događaj i kad je živjela krilatica –svaki Dubašljan je kolejan-.
Za učenike sedmih i osmih razreda te učitelje Škole, početkom je prosinca stručno predavanje održao Tomislav Galović, naš bivši đak, a danas prof. dr. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na Odsjeku za povijest. Predavanje je nosilo radni naslov Ususret Dubašljanskim kolejanima 2014./2015. Kako bi iscrpno predstavio ovu tematiku, pojasnio je podrijetlo i razvoj koledvanja kroz povijest, a ono traje u različitim oblicima od antike do danas.
Govoreći o dubašljanskom običaju koledvanja, naglasio je da treba poduzeti još arhivskih istraživanja kako bismo dobili jasniju sliku o toj starini.
Zasigurno znamo da u Dubašnici taj običaj ima tradiciju dulju od sto pedeset godina. Koledva se spominje u glasovitom Petrisovom zborniku iz 1468. godine. Dragocjene podatke o koledvanju ostavio nam je naš Ivan Milčetić ( 1853. – 1921.). Prema njegovu istraživanju kolejane u Dubašnici izvodi mladež, ali uz neke preduvjete. To su dobra ljetina (treba prikupiti dovoljno priloga za pir) i treba postojati u Dubašnici prikladna osoba da bude kralj, ali i kraljica. Ako su udovoljeni uvjeti, raširi se glas o održavanju kolejana – piše Milčetić. Zatim piše o rasporedu i vremenu koledvanja, obvezama kralja i kraljice, ulozi domaćina i drugo.
Galović je predstavio i dio periodike koja govori o ovom običaju. Izdvojio je Našu slogu iz 1879. godine, te neka izdanja iz bibliografije našeg Milčetića i Bašćana Vjekoslava Štefanića. Vrlo je zanimljivo prof. Galović prenio mladima podatak o broju kolejana: od 1900./1901., kad je bilo 30 – 40 parova taj je broj stalno rastao i u zadnjim je kolejanima 1988./1989. godine, sudjelovalo 400 parova.
Predavanje je bilo potkrijepljeno fotografijama i vrijednim filmom (crno – bijelim) o kolejanima iz sedamdesetih godina prošlog stoljeća koji su radili vrsni hrvatski etno- muzikolozi.
S predavanjem smo svi bili oduševljeni, ocijenivši ga vrlo djelotvornim, kao jednim od mogućih puteva društvenog života.
Na kraju je načelnik Općine Robert Kraljić pozvao sve da se uključe u mnoga lijepa i korisna događanja oko kolejana, u vremenu od 26. prosinca do 18. siječnja, do završno Noći muzeja u Galeriji sv. Nikole, zadnjeg petka u siječnju.
Milena Žic
