Dana 10. travnja 2025. godine učenici 8.a i 8.b razreda uputili su se sa svojim učiteljicama Marijom Iličić, Petricom Mrakovčić i Renatom Pavletić na terensku nastavu u Zagreb.
Polazak je bio u 7:30 sati. Vožnju do odmarališta Vukova Gorica proveli smo u opuštenoj atmosferi, uz glazbu i razgovor. U Vukovoj Gorici zadržali smo se kratko, samo 15 minuta, kako bismo doručkovali i otišli na toalet. Potom smo nastavili put prema zagrebačkom Kazalištu Trešnja. U kazalište smo stigli oko 10 sati, gdje smo gledali predstavu Dražen, koja gledatelje upoznaje sa životom slavnog hrvatskog košarkaša Dražena Petrovića. Predstava, koja traje 55 minuta, uspjela je očarati svakoga od nas. Kazalište smo napustili ispunjeni dojmovima i emocijama.
Nakon predstave uslijedio je ručak u restoranu Mali Medo, gdje su se svi učenici napokon smirili i uživali u ukusnom obroku: piletini i krumpirićima, a za kraj nas je razveselio osvježavajući tiramisu. Nakon kratkog odmora nastavili smo našu terensku nastavu posjetom Muzeju zaboravljenih priča – neobičnom i vrlo dojmljivom mjestu koje nas je odvelo u svijet starih hrvatskih narodnih predaja. Muzej se sastoji od sedam tematskih soba, a svaka soba predstavlja jednu legendu u koju su vjerovali naši preci. Svaka prostorija bila je posebno uređena uz svjetlosne efekte i zanimljive detalje, oko kojih se jasno vidjelo da se netko dobro zabavio ukrašavajući ih. Imali smo osjećaj kao da ulazimo izravno u prošlost. Naučili smo kako su ljudi nekada tumačili prirodne pojave, neobične događaje i nadnaravna bića kroz priče koje su se prenosile s koljena na koljeno. Svaki je razred muzej obišao zasebno, dok je drugi razred imao slobodno vrijeme koje je iskoristio kao priliku da malo detaljnije i opuštenije obiđe grad Zagreb.
Klara Kirinčić i Lea Majstorović, 8.a
Kad smo se vraćali prema busu, zapazili smo kako je zapravo u Zagrebu čisto, ali smo primijetili i grafite na zidovima zgrada i na skelama. Krenuli smo prema HRT-u, čekali smo ispred zgrade dok su učiteljice razgovarale s portirima. Nismo razumjeli što se događa i zašto toliko čekamo pa su nam na kraju učiteljice objasnile da nažalost zbog propusta HRT-a ne možemo ostvariti planirani posjet. Portiri su bili ljubazni te su nam omogućili da odemo na toalet. Budući da smo imali više vremena, na putu do Malinske smo na stajalištu mogli ostati i duže. Podružili smo se dok smo jeli u McDonald`su, pričali o svemu, šalili i igrali se. Tako smo nastavili sve do Malinske, čak smo i zapjevali.
Zadnje zajedničke minute bile su nam dragocjene jer smo se odlično zabavili. Za kraj smo puštali glazbu i cijeli bus je pjevao. Bilo je to novo iskustvo i toliko smo toga prošli. Ovaj izlet nam je ostao u lijepom sjećanju i vjerojatno bismo ponovno išli na ovakav izlet. Zahvaljujemo svim učiteljicama što su isplanirale i omogućile nam ovakav dan.
Diona Doko i Nika Bajčić, 8.b
FOTOGALERIJA
