U povodu ovogodišnje Polinarove, među dobitnicima općinske nagrade je meštrica Katica Kraljić, naša Dubašljanka. Bili smo počašćeni i sretni što je priznat tako odgovoran i vrijedan rad kao što je učiteljski i što je slavljenica iz naših redova. U svojoj devedeset i prvoj godini pamti naša Katica brojne događaje koji su vezani uz rad škole.
Pozvali smo je u školu, u našu zbornicu na susret s učiteljima. Pristala je doći oko 9 sati, poslije svog ranojutarnjeg plivanja. Došla je u pratnji snahe, gospođe Dobrile i donijela sa sobom svoja Sjećanja. Njezinom čuđenju nije bilo kraja. Ponavljala je nekoliko puta ono što je tog dana najdublje doživjela: … kako se ovdje sve promijenilo, ..koliko je puno učiteljica u zbornici, … kako ste me srdačno dočekali, bila je oduševljena! A gospođa Katica je već četrdeset godina u mirovini! Pa naravno da je prije bilo drukčije, da je to bila mala škola s manjim brojem đaka i s manjim brojem zaposlenih.
Meštrica Katica je rođena u Bogovićima, u obitelji Milovčić, od oca Toma (zvani Šimovac) iz Oštrobradići i majke Marije (Sučeva) iz Bogovići. Odrasla je uz sestre Mariju i Anticu, u starinskom dvoru obitelji Bogović. U Bogovićima je završila prva četiri razreda osnovne škole i dvije godine opetovnice, što je bio znak da će nastaviti školovanje. I nastavila ga je u Krku i to četiri razreda gimnazije. U Krku je bio osnovan Internat prvenstveno zbog Istrana koji su dolazili da bi mogli pohađati hrvatsku školu dok je Istra bila pod Italijom. Bilo je to kod franjevačkog samostana, a škola je bila u zgradi gdje je danas grad Krk. Katica nije stanovala u Internatu već kod jedne krčke obitelji (Kancelarić) u Starom gradu. Do Krka se uglavnom pješačilo, kući se odlazilo rijetko, samo za neke blagdane, po bijelom putu za Dubašnicu i Malinsku. Katica je nakon četiri razreda niže gimnazije upisala Učiteljsku školu u Šibeniku. Živjela je kod časnih sestara, u blizini škole s još nekoliko djevojaka. Kad je završavala treći razred, od četiri potrebna, počelo je ratno vrijeme te se posljednjim vlakom vratila za Rijeku, a potom brodom do Malinske. U Šibenik više nije mogla. Četvrti je razred završila poslije Drugog svjetskog rata u Karlovcu. Već je radila u prosvjeti, za vrijeme talijanske okupacije otoka i to u područnoj osnovnoj školi u Portu. Najživlje se sjeća tih dana, silnog pješačenja od Porta do Bogovića pa i po cijeloj Dubašnici. Ta je škola zatvorena nakon dvije godine jer ljudi nisu htjeli slati svoju djecu u talijansku školu. Nakon zatvaranja te škole prelazi u osnovnu školu u Bogovićima gdje provodi ostatak svog radnog vijeka. Većinom je predavala matematiku, a u ponekim razdobljima gotovo sve predmete. Zajedno s njezinim radnim iskustvom, razvijala se i osmogodišnja škola u Bogovićima. Djece je bilo puno. U razredu je bilo po pedesetak učenika. Godine 1950. udaje se za Antona Kraljića (Stipan) iz Svetog Antona i nastanjuje u Malinskoj. Brine o svoje dvoje djece i o svemu što zahtijevaju kuća i domaćinstvo. U mirovinu odlazi 1975.
Između datuma i podataka puno je stečenog učiteljskog iskustva i puno ljubavi prema odgojno-obrazovnom radu. Nesebično je prenosila svoje znanje. Još se, kako to obično biva, prepričavaju neke njezine nastavne metode i objašnjenja gradiva. Svima je bila poznata po nadimku meštrica Sučeva. Na susretu je u školi s naporom htjela povezati obitelji, učenike, učitelje i smjestiti sve to u svoja sjećanja. Pitala je: … ma koliko je tu domaćih učiteljica. Iako je dobila odgovor da smo svi domaći, pristupile su joj učiteljice iz obližnjih sela i počela je potraga za poveznicom među ljudima. U svim odgovorima meštrica Katica bila je susretljiva i pedagoški suzdržana. Pazila je kako će oblikovati svoju misao, hoće li svojim odgovorom obuhvatiti sve. Svoju životnu mudrost sada dijeli sa svojom djecom, unucima i praunucima. Govorila je o svom strogom dnevnom ritmu rada i disciplini koje se pridržava i danas. Uz to zadržala je autoritet i profinjenost koja je i u prosvjetarskom poslu itekako potrebna. Unutar kuće vrijeme provodi u vrtu, a izvan kuće ju možemo sresti na putu do kupališta, jer je ona među prvim svibanjskim kupačima i među onima koji zatvaraju tu sezonu. Čestitali smo joj na dobivenoj nagradi, zaželjeli dobro zdravlje i puno lijepih susreta s ljudima koje je ona obrazovala.
Milena Žic
