Nekoliko dana prije završetka nastave učenici 4.b, njihovi roditelji i učiteljica Iva Spiciarich obilježili su kraj svoje četverogodišnje avanture zajedničkim druženjem; radosno, uz pjesmu, osmjehe, zahvalnost i obilje lijepih želja. ❤️
Učiteljica Iva je za ovaj poseban trenutak odabrala za svoje četvrtaše prigodne stihove Ratka Zvrka, Tvoja staza.
Čuj, kad ti je jako teško,
kad te nešto strašno muči
i kad ti je stvarno tijesno
na ulici i u kući,
daj, odmahni lijevom rukom,
daj, odmahni desnom rukom,
i odlučno, čvrsto kreni
za nečujnim nekim zvukom.
Kreni stazom koje nema.
To će biti tvoja staza.
Tko zna što ti sutra sprema
taj tvoj put bez putokaza,
al’ znaš: to je tvoja cesta
što nekamo ipak vodi
i da na njoj nema mjesta
za drugoga.
Zato brodi!
Ako nekad ipak negdje
na lud kamen zakoračiš,
pa kad glavom o tle tresneš
nemoj zato da se smračiš,
već, molim te, junak budi,
k’o da ništa bilo nije,
pa nastavi svojom cestom
još oštrije nego prije.
A kada ti je zbilja dobro,
kad pomisliš da si snažan
smiri malo svoju snagu
nemoj da se praviš važan.
I nastavi svojom cestom,
niti lijevo, niti desno.
Po širokom hodaj usko,
a napni se kad je tijesno.
I jednog ćeš dana stići
na kraj samo tvoga puta.
Tog ćeš časa možda biti
bez cipela i kaputa,
al’ ćeš znati što si, tko si
i koliko zbilja vrijediš.
Da si Netko samo zato
što jedino svoj put slijediš.
Ratko Zvrko
Dragi moji učenici,
Bila mi je čast i zadovoljstvo biti baš vaša učiteljica ove četiri godine na vašem putu odrastanja. Budite i dalje vrijedni, uporni i dobri prema drugima. Slijedite svoj put, svoje snove! Neka vas prati sreća, a ja ću se radovati svakom vašem uspjehu kao i do sada. Jedno veliko hvala roditeljima na suradnji i ukazanom povjerenju.
Sretno i hrabro naprijed! ❤️
Vaša učiteljica Iva
