“Slaveći posljednjeg Zrinskog i posljednjeg Frankopana, ne slavimo u njima samo najdivnije predstavnike onoga doba u našem narodu, nego ih slavimo kao rijetke ljude, koji se ne rodiše za stotinu, nego za stotine godina prerano: tako rano, da njihova misao, misao slobode hrvatske i misao borbe za tu slobodu ni dan današnji nije osvojila inteligenciju, a kamoli cijeli narod hrvatski.”
Antun Gustav Matoš
Najistaknutije hrvatske velikaške obitelji od 12. do 17. stoljeća bili su Krčki knezovi, kasnije Frankopani.
Frankopani su uspješno obranili teritorij od osmanskog carstva. Druga velikaška obitelj bili su knezovi Bribirski – Šubići, kasnije nazvani Zrinski. Hrvatske velikaške obitelji zajedno su vladale i branile Hrvatsku od samovolje vladara Habsburške monarhije.
Habsburzi su na svojem prvom Saboru u Cetinu obećali veliku pomoć obrani protiv osmanlija, ali se toga nisu pridržavali, pa su se Zrinski i Frankopani pobunili protiv njih i tražili pomoć od Francuske i Venecije, no oni se nisu htjeli suprotstaviti Habsburgovcima. Na kraju su pomoć potražili i kod Osmanlija.
Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan 1670. godine odlaze u Beč na pregovore s Carem gdje su bili uhićeni. Nakon godinu dana osuđeni su na smrt pod optužbom za veleizdaju zbog sklapanja saveza s Osmanlijama. Dana 30. travnja 1671. godine, u Bečkom Novom Mjestu izvršena je smrtna kazna nad Petrom Zrinskim i Franom Krstom Frankopanom.
Dok su bili u zatvoru pisali su pisma svojim ženama. Ta dva pisma smatraju se najljepšim ljubavnim pismima.
Fran Krsto Frankopan bio je velikaš izrazite umjetničke nadarenosti, školovao se u Zagrebu u isusovačkoj gimnaziji, a kasnije je nastavio školovanje u Italiji gdje je studirao talijansku poeziju. U Italiji je upoznao i svoju buduću suprugu, uglednu rimsku patricijku Julijanu.
Svojoj je Juliji iz zatvora napisao oproštajno pismo:
„Predraga i preljubljena Julija, moja draga! Pošto mi je voljom neba i Božjom odredbom prijeći iz ovoga svijeta u drugi, da tako dadem zadovoljštinu za počinjene uvrede proti carskom Veličanstvu premilostivoga gospodara, htjedoh te iz srca da zagrlim ovim retcima i reći ti posljednji s Bogom, moleći te, moja ljubezna Julijo, da mi za Božije milosrđe oprostiš kršćanskom blagohotnosti, budeš li radi moje neobzirnosti morala trpjeti uvreda i muka. Isto te tako molim, draga Julijo, da mi oprostiš svaku i najmanju uvredu, koju sam ti nanio, otkad smo se uzeli.“
Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski pokopani su u Bečkom Novom Mjestu, a 1919. godine njihovi posmrtni ostaci su preneseni u Zagreb i sad počivaju u zagrebačkoj katedrali, među hrvatskim velikašima.
Na nadgrobnoj ploči se nalazi natpis, stih Frana Krste Frankopana:“Navik on živi ki zgine pošteno”
Nina Bajčić i Ela Znaor
