U srijedu 30. ožujka 2016. u prostoru Zajednice Talijana u Rijeci s početkom u 12.00 h održala se svečana dodjela priznanja učenicama i učenicima osnovnih i srednjih škola koji su postigli uspjeh na ovogodišnjem županijskom LiDraNu. Učenici su dobili priznanja za svoj literarni, scenski i novinarski rad.
Priznanja i nagrade su dobili i učenici koji su ostvarili zavidne rezultate na županijskom natjecanju u poznavanju hrvatskog jezika.
Iz naše škole svečanoj dodjeli nazočila je učenica 5.a razreda Laura Božić čiji je literarni uradak Priča jedne Zime predložen za državnu razinu. Svoj je uradak pročitala na svečanoj dodjeli priznanja. Čestitamo Lauri na postignutom rezultatu i neka uspjeh bude poticaj za neke nove literarne izazove.
Čestitamo i Dominiku Mešiću iz 5. a koji je također uspješno sudjelovao na ovogodišnjem LiDraNu. Sa svojom pjesmom Majčina ljubav kao blago ostvario je sudjelovanje na županijskoj razini.
U nastavku donosimo Laurinu Priču jedne zime i Dominikovu pjesmu.
Petrica Mrakovčić
PRIČA JEDNE ZIME
Evo ga! Prosinac. Mjesec u kojem počinjem vladati. Svake godine, dok moja prijateljica Jesen boji krošnje šarenim bojama, ja u svojem kutku čekam i razmišljam kako da ove godine ukrasim Zemlju.
Kad nastupi prosinac, Jesen odlazi na zasluženi odmor, a ja ljudima pokažem svoje bijelo lice… Pošaljem ledenu buru u pohode sjeveru, a oblake zamolim za par pahuljica. Bude tu i nekih prepirki i natezanja, ali oblaci ipak popuste pred mojom hladnom naravi pa zabijele tlo i krošnje. Ujutro mi bude milina gledati radosnu dječicu kako se sanjkaju i grudaju. Osobito se trudim na Božić i nema te pahuljice koju nije zapazilo moje oko. Pomučim se oko svake da je posebno ukrasim i usmjerim na pravo mjesto. Kad prođe Božić, oblaci već dignu ozbiljnu strku tako da mi ne preostaje drugo nego pustiti ih da se odmore. Zato postavim dvije maglene straže da se Sunce slučajno ne bi pojavilo i da se snijeg ne bi otopio. Ljudi znaju gunđati kako me ne vole i kako ih odmah uhvati grlobolja od lošeg vremena, ali ja imam svoje male obožavatelje: DJECU! Preslatka mi je ona mala snježna loptica, na vrhu s loncem i mrkvom kao nosom, koju njihove vrijedne ručice naprave.
I tako… malo radim, malo se odmaram, ali sam uvijek ponosna na svoje remek djelo i pravu zimsku idilu. Pa mislim stvarno, tko me ne bi volio?!?
Laura Božić, 5.a
MAJČINA LJUBAV KAO BLAGO
Ne znam koliko bih pohvala dao,
i priznanja naslagao;
ne znam koliko bih lijepih riječi nadodao,
osobi kojoj bih toliko zahvalio.
Zahvalio što mi je život podarila
i sebe zapostavila
da bi se o meni brinula
i ljepši mi život omogućila.
Za mene bi život dala
i srce zakopala…
Majčinu ljubav
za sva blaga mijenjao ne bih.
Znam da će joj sitne suze oči orositi
kad joj kažem da je ona moj dar,
moja sreća i moj uzor,
za svijetli moj život – najbolji prozor.
Dominik Mešić, 5.a
