Puno se toga lijepoga dogodi u osam školskih godina, puno toga što svatko od nas ponese sa sobom u život i čuva zauvijek, a jedno od najljepših sjećanja je svakako ekskurzija. Sigurni smo, da će tako biti i našim osmašima koji su se nedavno vratili iz središnje Dalmacije, sa putovanja prepunog lijepih priča. ❤️
Prije nego zavirite u fotogaleriju, vodimo vas kroz četiri uzbudljiva dana i puno zanimljivih mjesta koja su naši osmaši posjetili… kroz dojmove i doživljaje koji su sami zapisali.
Ujutro sam se probudio uzbuđen i jedva sam čekao krenuti za Dalmaciju. U busu je bilo veselo, glasno i dobro smo se zabavljali. Oko 10 sati stigli smo u solanu Nin. Čim smo došli, opčinio nas je miris soli. Vodičkinja nas je vodila kroz bazene soli i puno smo toga naučili. Vrijeme za zabavu tek je krenulo u Fun parku Biograd. Tamo smo išli na željeznicu smrti, tornado, a najviše mi se svidjela horor kuća.
Ivano Karabaić
Dio našeg putovanja bio je i obilazak solane u Ninu. Doznali smo da su Rimljani plaćali vojnike u soli, bila je vrijedna koliko i zlato. Mlečani su 1423. kupili solanu te je prestala s radom. Godine 1954. ponovno je proradila. Solana se prostire na površini od 55 hektara. Puna je različitih bazenčića. Imali smo priliku probati biljku slanušu koja je zbog slane vode izuzetno slana, a ima izgled šparoge. Doznali smo i kako se radi sol. Sol nastaje u pet faza tj. pet bazena. U prva četiri morska voda isparava, a u petom bazenu dolazi do kristalizacije i dobivamo gotov proizvod. Imali smo priliku kupiti je u suvenirnici.
Sara Pribanić
Sinj i Trogir
Sinj je jedan manji gradić u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Ima svega 11 400 stanovnika. Većina ga zna po Sinjskoj alci. Alka je viteška igra koja se održava u Sinju od početka 18.stoljeća u znak pobjede nad osmanlijskim osvajačima. Posjetili smo Muzej Sinjske alke gdje smo imali prilike naučiti o alkarima, njihovoj opremi i dužnostima te povijesti same alke. Nakon toga uputili smo se u crkvu Čudotvorne Gospe Sinjske. Crkva je poprilično mala, ali vrlo bogato okićena. Posvećena je Gospi Sinjskoj jer Sinjani vjeruju da ih je ona trajno oslobodila od turske vlasti. Njenu sliku okrunili su zlatnom krunom i stavili je u crkvu.
Meni osobno najdraži dio ekskurzije bio je posjet Trogiru. O gradu smo doznali mnogo, a najljepši dio koji mi je ostao urezan u sjećanju je katedrala sv. Lovre. Gradila se 38 godina. Jedna je od najznamenitijih trogirskih spomenika i spada u UNESCO-vu zaštićenu svjetsku baštinu. Ukrašena je s mnoštvo detalja i malih kamenih figura koji su gotovo savršeno precizno isklesane. U svemu se ipak ističe Radovanov portal. Upečatljiv je bio i stup srama koji se nalazio točno ispred sudnice. Na svakom koraku su bile kamene voltice i povijesne znamenitosti. Cijeli grad je topao i pruža srdačnu dobrodošlicu.
Petra Šimunović
Šibenik
Drugog dana našeg maturalca krenuli smo prema Šibeniku. Šibenik nosi titulu najstarijeg domaćeg hrvatskog grada na jadranskoj obali.
Šećući ulicama Šibenika sve mi je bilo zanimljivo jer još nikad nisam bila u tom gradu. Kamenim ulicama došli smo do jednog trga. Ispred nas je bila najveća znamenitost grada, katedrala sv. Jakova. Za nju sam i čula, i vidjela sam je na slikama, ali ni približno nije bila lijepa kao uživo. Prvo sam usmjerila pogled prema nebu. Prvo što sam ugledala bio je kip arkanđela Mihaela kako ubija sotonu, vraga. Nešto više kipa bila je kupola na čijem se vrhu nalazio anđeo s križem. Tek kada smo ušli u katedralu, primijetila sam da je cijela od kamena. Bila sam impresionirana glavnim oltarom, stupovima, bočnim oltarima, krstionicom… Pomislila sam koliko je graditeljima i umjetnicima bilo potrebno vremena i strpljenja za svaki detalj koji i danas prkosi vremenu te oduševljava putnike namjernike.
Lucija Bajčić
Slapovi Krke
Na slapove Krke smo išli drugi dan maturalca, u srijedu. Radovala sam se putovanju jer sam već dugo htjela posjetiti Krku i ovo mi je bila savršena prilika.
Kada smo došli, prvo smo hodali zelenom, prozračnom šumicom stepenicama nizbrdo do uvale gdje su se nalazili brodići koji su nas trebali prevesti na mali otočić Visovac. Volim putovati brodom pa sam se veselila kratkom putovanju. Visovačko jezero bilo je plavo poput neba. Vožnja je bila ugodna, slušala sam male, bijele ptice kako cvrkuću i gledala ih kako se igraju na bistroj vodi. Sjedila sam u donjem dijelu broda pa su me nehotice prskale hladne kapljice vode, što je bilo ugodno s obzirom da je dan bio vruć i sparan, baš pravi ljetni. Za vrijeme vožnje uslikala sam nekoliko lijepih slika, pričala s prijateljicom i razmišljala što ćemo još vidjeti toga dana.
Obilazak Visovca je bio vrlo kratak, ali upečatljiv. Posjetili smo franjevački samostan, crkvu i muzej. Čuli smo zanimljive i povijesne činjenice o otoku Visovcu. Mene su osobno više zanimali slapovi i Nacionalni park pa mi koncentracija nije bila najveća, no uživala sam. Pri povratku uspeli smo se onim istim stepenicama i krenuli do slapova. Priroda je bila očaravajuća. Ribe su u malim, čistim jezercima besposličarile i nisu nas se plašile. Ubrzo se pred nama stvorio prekrasan prizor. Slapovi su nas ostavili bez riječi. Počeli smo slikati, ne bismo li sa sobom uspjeli ponijeti djelić prirode.
Mia Manestar
Knin
Nakon Sinja krenuli smo prema Kninu, trebalo nam je oko sat vremena. Do same tvrđave, činilo mi se još i više. Skoro smo odustali na pola puta, ali smo nastavili. Kad smo se popeli, osjećali smo se kao pobjednici.
Mene kninska tvrđava podsjeća na prastari dvorac iz dalekih krajeva. Nije ni čudo kada slovi kao jedna od najvećih i najstarijih europskih tvrđava, izgrađena u drugoj polovici 9. st. Pamtit ću je kao jednu od najljepših mjesta koje sam posjetila.
Lucija Tehomilić
Split – Dioklecijanova palača
Kao šećer na kraju, posljednjeg dana naše ekskurzije išli smo u obilazak Splita. Znao sam o njemu da je drugi najveći grad u Hrvatskoj, da se Splićani hvale svojom rivom i da im je najvažnija stvar na svijetu nogometni klub Hajduk te da se ponose brdom Marjan.
Ispred Dioklecijanove palače dočekala nas je naša vodičkinja koja se silno trudila opisati nam svaki detalj tog velikog grada. Najpoznatija građevina Splita je Dioklecijanova palača. Sagrađena je početkom 4. stoljeća kao kuća za odmor cara Dioklecijana. Unutar zidina izgrađena je i palača, hramovi, stambeni dio, kupke za cara i veliki trg. Ušao sam u Dioklecijanovu palaču kroz Brončana vrata. Odmah me zapuhnuo miris vlage i sumpora. Ovaj dio palače je tik uz more pa je često poplavljen, a miris sumpora se osjeti zbog izvora vode bogate sumporom što je i bio razlog da baš ovdje car izgradi palaču jer je bolovao od artritisa. U podrumima palače se organiziraju priredbe i koncerti, a suvenire je moguće kupiti na brojnim štandovima. U nekim od prostorija podruma snimali su se dijelovi popularne serije Game of Thrones. Iznenadio sam se kada sam saznao da su podrumi dugo godina bili zatrpani kanalizacijom i smećem te da još uvijek postoje prostorije koje nisu očistili. Na jednom zidu mogao sam vidjeti okamenjene ostatke tih nečistoća što mi se baš i nije svidjelo.
Kamenim stepenicama izašao sam na trg Peristil. Zabljesnulo me Sunce i blještavilo kamena. S desne strane ponosno je stajala katedrala sv. Duje. Ona je prvo bila sagrađena kao grobnica za cara, a nakon njegove smrti kršćani su dobili slobodu vjeroispovijesti pa su izgradili današnju katedralu. Pomislio sam kako je smiješno što car koji je progonio kršćane sada ima grobnicu u najstarijoj katedrali na svijetu. Grobnica je prazna i ne zna se gdje su završile kosti starog cara. Izašao sam iz katedrale i pogled mi je skrenuo na sfingu koja je po nalogu cara dovezena iz Egipta kako bi čuvala hram posvećen bogu Jupiteru. Danas je hram krstionica sv. Ivana. Sigurno car ne bi bio sretan!
Među mnoštvo turista koji su šetali po Dioklecijanovoj palači uočio sam dvije osobe obučene u rimske vojnike, legionare. Strpljivo su stajali i slikali se s turistima. Laganim korakom krenuo sam za glasom vodičkinje koja je pozivala da uđemo u Vestibul, kružno predvorje koje ima odličnu akustiku pa brojne klape tamo snimaju albume, ali i pjevaju uživo. Nisam imao sreću čuti pjesmu iako su članovi neke klape stajali tamo, ali jedino su nudili nosače zvuka za prodaju. Možda ću drugi puta imati više sreće.
Uživajući u kamenim kućama, gurajući se kroz brojne grupe turista, došao sam do Zlatnih vrata. One se nalaze sa sjeverne strane palače, a naziv Zlatna nose zbog toga što je car ulazio kroz njih kada bi dolazio u vilu. Ne bi bilo primjereno da car dolazi kroz vrata koja nemaju tako moćan naziv. Velika su i široka tako da je četveropreg bez problema mogao ući kroz njih.
Desetak metara dalje ponosno je stajao kip Grgura Ninskog i nudio svoj palac. Legenda kaže da ako ga dodirnete za palac i zamislite želju, ispunit će vam se. Nisam išao po želju jer je bila gužva, a želje su mi se do sada uglavnom ispunjavale.
Ulazeći u autobus, još sam jednom bacio pogled na Split. Pozdravila me moderna splitska riva s brojnim kafićima naslonjena na zidine Dioklecijanove palače. Split će mi ostati u lijepom sjećanju i sigurno ću doći ponovno.
Lovro Ćuk
FOTOGALERIJA:
