Priča Lucije i Zare: O školi jahanja i čudesnoj povezanosti čovjeka i konja

Učenice šestog razreda, Zara Burnić i Lucija Gajzler su nedavno položile ispit za jahačku dozvolu koja je rezultat, ne samo njihovog predanog treniranja u školi jahanja, već i njihove povezanosti i velike ljubavi prema konjima.

Tisućama godina, čovjek i konj zajedno su živjeli, gradili, istraživali i iscrtavali zajedno bezbrojne staze na povijesnim mapama ljudskih civilizacija. Za mnoge, konji su oduvijek bili simbol snage, slobode, gracioznosti pokreta i ljepote.

Svi oni koji poznaju ove plemenite životinje znaju da je teško opisati ljepotu povezanosti čovjeka i konja koji su na čudesan način naučili zajedno komunicirati jednim sasvim posebnim jezikom u zajedništvu koje se, prije svega, temelji na uzajamnom povjerenju koje se gradi strpljivo i s puno ljubavi. ❤️

Iako je povod našeg razgovora bio položeni ispit za jahačku dozvolu, Lucija i Zara pričale su nam o svojim počecima u školi jahanja, boravku u konjičkom klubu, ozarenih lica i s toliko oduševljenja tako da se iz svake riječi osjećala njihova velika ljubav prema konjima koju je teško opisati riječima. 😍

Zara i Lucija se poznaju i druže od malih nogu. Trenutno zajedno polaze školu jahanja u Konjičkom klubu Njivice gdje ih jahanju i brizi o konjima podučava trenerica Laura Kolić.

Zara nam je otkrila da je prvi put sjela na konja kada je imala samo 3 godine, a školu jahanja redovito je počela pohađati sa 6 godina. Već prvi susret s konjima ju je jako oduševio. Nešto kasnije, pridružila joj se i Lucija koja je u klub krenula sa 8 godina.

Kako izgleda vaše pohađanje škole jahanja u Konjičkom klubu Njivice?

Lucija i Zara: Na početku, kada se krene u školu jahanja, trenira se 3 puta tjedno kako bi jahači došli u formu. Početak je najteži. Uče se osnove, upoznaju se konji, treba izgraditi svoje tijelo, mišiće… i u tom početnom treniranju treba proći kroz fazu muka i bolova kako bi se mišići izgradili. To je važno zbog razvijanja jedinstvene povezanosti dvaju različitih bića, koju znanstvenici nazivaju “co-being”, izraz koji opisuje timsku vježbu u kojoj jahač i konj vremenom razvijaju fizičku i mentalnu simbiozu koja je rezultat obostranih napora i prilagodbe.

Osim treniranja jahanja, dolazimo na farmu, družimo se zajedno, svi polaznici nauče čistiti konje, hraniti ih i brinuti se o njima. U Konjičkom klubu Njivice trenutno imamo dva ponija i 5 konja. Svaki put jašemo drugoga konja, počinje se sa sporijim konjima, a kasnije se može jahati i one brže. Važna je prilagodba konju. Godinama upoznajemo konje, trikove, načine komuniciranja s njima. Konji također upoznaju nas. Vremenom se razvija međusobna povezanost i razumijevanje, konji osjećaju naš strah i ostale emocije. 

Teško je riječima opisati ljepotu osjećaja kad se sjedne na konja i poseban osjećaj dok jašemo, predivan osjećaj usklađenosti ritma pokreta, povezanosti i povjerenja.

Nedavno ste položile ispit za jahačku dozvolu. Kako ste se pripremale za ispit i kako je izgledalo polaganje samog ispita?

Lucija i Zara: Da, ispit smo polagale u Konjičkom klubu Trajbar u Zaprešiću. Prvi dio polaganja ispita je teorijsko znanje, pa trebalo naučiti teoriju, oko 300 stranica sa 70 pitanja. U komisiji su bili sudac iz Hrvatskog konjičkog saveza i trenerica Sanja Ostović iz Konjičkog kluba Trajbar. Drugi, praktični dio ispita, sastojao se od jahanja u hali i na šumskim stazama. Prije ispita imale smo po tri treninga u 7 sati ujutro sa trenericom Sanjom. Za tako kratko vrijeme, brzo smo se prilagodile konjima, prihvatili su nas i mi smo se brzo priviknule na njih. Dobile smo zaista dobre konje. U hali smo jahale konja po imenu Anonymo, a vani konja po imenu Deolit. 

U hali je trebalo odraditi program pred sucem i trenericom, a na šumskoj stazi odraditi jahanje poligonom koje je uključivalo i preskok prepreke od 40 cm. Bilo je i malo treme, shvatiš da nisi samo na jahanju već i na ispitu, no sve je prošlo izvrsno! 😊

Razmišljate li možda o konjičkom sportskom natjecanju u budućnosti?

Lucija i Zara: Da, zašto ne? Možda se u budućnosti i okušamo u konjičkim sportskim natjecanjima. Bilo bi lijepo pokazati što nas je sve naša trenerica Laura Kolić naučila. Vidjet ćemo! 😊 Trenutno uživamo na ranču u našem klubu u Njivicama, u rekreaciji, jahanju, brizi o konjima, druženju, boravku u prirodi, pomažemo početnicima… svaki trenutak koji provedemo tamo zaista je prekrasan.

Alenka Žužić

FOTOGALERIJA:

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli članak!
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Ovaj unos je objavljen u Čuvari prirode, Razgovori, Vijesti, Zanimljivosti i označen s , , , , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.