Naše učenice Lea Lulić, Ana Kranjec i Sara Bajčić sudjelovale su u radu 18. saziva Male staroslavenske akademije “Dr. Antun Mahnić” u radionici Umjetnost riječi. Tema ovogodišnjeg saziva Akademije bila je Biskup Antun Mahnić i krčko parobrodarstvo. Nadahnuće u šetnji ovim povijesnim kutkom krčke povijesti našle su i naše mlade pjesnikinje čije pjesme donosimo u nastavku. Inače, ove su pjesme izdvojene u odabiru najljepših radova koji su prezentirani na završnoj svečanosti zatvaranja Akademije i izložbi učeničkih radova.
Osluškujem valove
koji udaraju u obalu,
na njima se njiše lijepi parobrod.
Stvara kontrast,
pošto je narančast,
isto kao sunce što na nebu sja.
I ptice lete, kao i vrijeme,
otkad Titanika više nema
jer ostale su samo sjene što
nas sjete na tebe i mene.
Lea Lulić
Sjedim na klupi,
u daljini gledam brod,
tada uočih,
da to je
bio parobrod.
Zanima me koliko ljudi tone,
željela bih znati nešto više o tome.
Tko zna kako se zove,
možda pjesnik neki
stvara rimu o tome,
o starom parobrodu koji tone.
Sada nastavit ću svoj put
kao onaj stari parobrod žut.
Lea Lulić i Ana Kranjec
Nekad je plovio
bio svugdje,
a sada je sam,
na dnu.
Ljudi su mu se veselili,
dočekivali ga,
a sada je sam,
na dnu.
Možda bi živio još dugo
da nije bilo te noći,
noći bez zvijezda.
Nebo je bilo tmurno,
a more ga je samo progutalo.
Od tada je sam,
na dnu…
Sara Bajčić
