STROJ, u slikama i stihovima

Učenički radovi koji krase stranice kalendara za 2015. godinu, objavljenog u sklopu projekta Mlin, (M) malin, Malinska.

O budućnosti valja razmišljati …
U djecu ulagati da osmišljaju strojeve,
a budu marljivi, odgovorni i suosjećajni ljudi.

I osmislila su djeca strojeve, nikad prije viđene, nikad prije osmišljene, čudnovate strojeve za ulazak u snove, one koji putuju svemirom, proizvode brkove, slatkiše, osmjehe i još cijelu hrpu svakojakih čuda… Evo ih! 🙂

Strojeva ima raznih, mršavih i snažnih,
za kuhanje i hlađenje, za igru i gađanje!

Svi ih stvarno vole jako, bez njih se ne živi lako!
(Laura Božić, 4.a)

Postoje strojevi za gradnju, sadnju i bilo koju napornu radnju.
Postoje strojevi koji rade snijeg, od njih se odmah zabijeli brijeg.
Tada se djeca raduju i u gomilu snijega padaju.
(Karolina Kraljić, 4.a)

Stroj za dugu,
Stroj za san,
Stroj za tugu,
Stroj za dobar dan!
(Marijeta Burazer, 4.a)

Bilo bi lijepo izumiti neki vremenski stroj
Kojim ćemo moći vrijeme zaustaviti,
Ili ga, barem, tek malo usporiti …
Neki bi, možda, na brzinu,
Željeli ostarjeti kao bake i tete,
Ali ja bih, ipak, najradije od svega,
Uz pomoć svoga vremenskoga stroja,
Zauvijek želio ostati baš DIJETE!
(Eldin Čamdžić, 6.b)

Povremeno zaželim biti netko drugi:
neki vanzemaljac, potpuni neznanac,
nekakav robot ili nasmijanac….
I svi bi tada mislili: „ Gle maloga, kako je uvijek zabavan i smiješan,
i još je poletio k nebu, kao neki balon!“
A nitko se od njih ne bi upitao je li to, zapravo, uvijek pravi ON…“
(Ivan Rošić, 6.b)

Ima jedan sasvim neobičan stroj
Na njemu je neki čudno velik broj …
On osjeća našu ljubav ili bol.
I uvijek ima vremena za tebe.
Ako te uhvati tuga ili te, možda, ozlijede,
Čini se sasvim savršen prijatelj, taj stroj…
I sad se pitam, hoće li nam u budućnosti
Biti prijatelji neki strojevi ludi,
Ili ćemo mi, sami, jedni prema drugima,
Ipak,  jednom, postati puno bolji LjUDI…?
(Josip Šime Zrilić, 7.a)

Izmislila sam za uspjeh stroj –
Proizvodi petice, ne zna im se broj.
Nižem uspjehe tek tako. S mojim strojem to je lako.
Otkrit ću vam čaroliju:
Vjeruj u sebe, uloži truda i bit ćeš uspješan svuda!
(Ela Znaor, 7.b)

Pišti, zuji, zvecka, bruji.
Iz njeg jednorozi vire
Teku mliječne doline.
Tu su gljive i patuljci, vile i čarobnjaci.
Dječja mašta,
Kažu, može baš svašta.
S tim se slažem i mislim da ne lažem.
(Nikolina Lamešić, 6.a)

Trčim, trčim iz škole dođem kući. Mama kaže,“ Uđi!“
Upitam je mogu li do prijateljice, pa do igraonice?
Mama kaže“Prvo idi do trgovine, da baki kupiš novine,
A kad kupiš baki novine, možeš do prijateljice, pa do igraonice“
I nitko ne zna da stroj upotrijebih ja!
(Lucija Žužić, 6.a)

Poželiš li i ti neki čarobni stroj s neba,
Nevidljiv, proziran i bez ikakve buke,
Koji će nam stalno šaputati na uho:
„Umjesto da ratujete, pružite si ruke!“
(Laura Volarić, 8. razred)

Strojevi su strašne sprave koje ljudi od davnina prave.
Smišljaju ih i strašno se muče, ali nikako da nauče,
Koji to stroj nama jako treba?
Nama treba takav stroj da ispuni želja bezbroj.
(Lucija Vrgoč, 5.b)

Stroj je tu da za nas radi kada nešto ne možemo sami,
treba mu samo struje malo da nam postane pravo pomagalo!
(Katarina Lesica, 3.b)

Kad stroj zadaću piše, ja se mogu igrati puno više.!
U školi je zabava prava, a od zadaće me više ne boli glava.
Svaki dan minus se briše, a školu volim sve više.
I učiteljica stroj voli, jer jedinice više ne dijeli u školi.
(Matija Badurina, 4.a)

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli članak!
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin