Mnogi ljudi kažu da Bog ne postoji. No, od malena sam odgajana u obitelji vrlo čvrste i jake vjere. Moji su mi roditelji pomogli u raspoznavanju prave istine o Bogu.
Kad sam bila malena, Boga sam zamišljala kao starog, iskusnog i mudrog čovjeka koji prebiva “na nebu” i koji je stvorio svijet. U mojim je mislima Bog oduvijek predstavljao “nešto savršeno, nedokučivo”.
Odlazeći na svete mise, primajući svete sakramente i rastući u vjeri, počela sam stvarati sliku Boga u kojeg vjeruju moji roditelji. Shvatila sam da mi je Bog, samim time što me je stvorio, dokazao da vjeruje u mene i da me voli. “Pa, zašto da mu ja ne uzvratim istom mjerom?”, to je bilo pitanje koje mi je jednom “zazvonilo” u glavi. Tada sam odlučila graditi još jači odnos s Bogom, moja se vjera u Boga produbila.
Bog u kojeg ja vjerujem je moj uzor, moj Put spasenja. On mi pomaže u životnim poteškoćama i u trenucima života kada mislim da nema izlaza, moj Bog se pobrine za mene. Zato ja vjerujem da od Boga nema jačega, on je jedini Svet. Kada se dublje zamislim, shvatim da mi je Bog najbolji i najvjerniji prijatelj. Onaj koji me razumije, koji me poštuje, cijeni, neizmjerno voli, koji mi uvijek oprašta i koji me nikada neće napustiti. Upravo je to ono što ja smatram najvažnijim: Bog je taj koji se brine za svakog od nas i koji će nam, kao pravi prijatelj, pomoći stići u vječni život, u Njegovo Kraljestvo nebesko.
Marija Bogdanić, 8. razred
