{"id":12016,"date":"2018-01-02T19:32:30","date_gmt":"2018-01-02T19:32:30","guid":{"rendered":"http:\/\/osnovnaskolamalinskadubasnica.hr\/?p=12016"},"modified":"2018-01-02T19:37:35","modified_gmt":"2018-01-02T19:37:35","slug":"potrebno-je-veliko-srce-da-bi-se-ucilo-male-zaigrane-glave","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/osnovnaskolamalinskadubasnica.hr\/?p=12016","title":{"rendered":"Potrebno je veliko srce da bi se u\u010dilo male zaigrane glave"},"content":{"rendered":"

\"\"<\/a>Zbog nadolaze\u0107ih blagdana i zimskih praznika, posljednjeg dana nastave u prvom polugodi\u0161tu svi su bili jako uzbu\u0111eni i veseli, i veliki i mali. No, taj je dan bio posebno emotivan za u\u010denike 2. a razreda koji su se upravo toga dana oprostili sa Vedranom Kresi\u0107, svojom prvom u\u010diteljicom.<\/span><\/p>\n

<\/em><\/p>\n

Toga \u0161kolskoga jutra u u\u010dionici 2.a razreda, pala je i pokoja suza zbog rastanka i puno, puno zagrljaja. Ali isto tako, bilo je i osmijeha i topline u srcu, kada su se zajedno prisjetili svih lijepih avantura kroz koje su zajedno pro\u0161li u \u0161kolskim klupama i izvan njih, shvativ\u0161i kako su u ovih godinu pol postali prava mala obitelj.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a>Nakon \u0161to je na\u0161a Vedrana \u010detiri godine radila kao pomo\u0107nica u nastavi, prvog dana \u0161kolske godine 2016.\/2017. do\u010dekala je u predvorju svoj prvi razred. Tako da su 5. rujna 2016. godine, podjednako bili uzbu\u0111eni i ona\u00a0 i njezini prva\u0161i\u0107i. Do\u010dekala ih je radosno, sa osmijehom, a petnaestoro mali\u0161ana odmah je prihvatilo svoju prvu u\u010diteljicu i uzbu\u0111eno su, po prvi puta, sijeli u \u0161kolske klupe.<\/span><\/p>\n

Ve\u0107 nakon nekoliko dana, njihova u\u010dionica postala je njihov drugi dom, postali su \u0161kolarci i tako zakora\u010dili u avanturu, uzbudljivu pri\u010du svojega \u0161kolovanja.<\/span><\/p>\n

\"\"<\/a>Kada se 22. prosinca, Vedrana opra\u0161tala od svojeg 2.a, u\u010denici su joj od srca zahvalili na svemu, obradovali je cvije\u0107em, a posebno ju je razveselio poklon koji su sami izradili.<\/span><\/p>\n

U lijepoj kutiji na kojoj je pisalo Potrebno je veliko srce da bi se u\u010dilo male zaigrane glave <\/span><\/em>i na \u010dijoj su se unutra\u0161njoj strani svi potpisali, nalazila se ru\u010dno izra\u0111ena i uvezena knji\u017eica koja ju je posebno dirnula. Naslovnicu je krasio naslov Hvala Vam za prve \u0161kolske korake!<\/span><\/em>, a na sljede\u0107ih petnaest \u0161arenih listova nalazile su se rukom ispisane poruke malih \u0161kolaraca iz 2.a.\u00a0\ud83d\ude0a \"\"<\/a>Svaki je od u\u010denika na svom listu napisao poruku za u\u010diteljicu Vedranu, zahvaliv\u0161i joj od srca \u0161to je uvijek bila strpljiva, dobra prema svakome, \u0161to su s njom nau\u010dili prva slova, brojke, rije\u010di, prve \u0161kolske korake … Puno lijepih poruka, a me\u0111u njima posebno lijepa i svakom u\u010ditelju draga: Hvala Vam \u0161to smo uz Vas zavoljeli \u0161kolu! <\/span><\/em>\u2764\ufe0f<\/span>
\n<\/span><\/p>\n

I u\u010diteljica Vedrana pripremila je poklon za svoje u\u010denike, izradiv\u0161i prezentaciju koju su zajedno pogledali i veselo se prisjetili prvog dana \u0161kole, prvih izleta, ma\u0161kara, kreativnih radionica, \u0161etnji prirodom, nastupa na priredbama, … Evo prezentacije:<\/span><\/p>\n