{"id":18,"date":"2013-06-04T16:00:37","date_gmt":"2013-06-04T16:00:37","guid":{"rendered":"http:\/\/osnovnaskolakrk.hr\/malinska\/?page_id=18"},"modified":"2017-02-20T18:42:57","modified_gmt":"2017-02-20T18:42:57","slug":"povijest","status":"publish","type":"page","link":"http:\/\/osnovnaskolamalinskadubasnica.hr\/?page_id=18","title":{"rendered":"Osnovna \u0161kola u Bogovi\u0107ima i povijesna skica za\u010detka i razvoja \u0161kolstva na podru\u010dju Duba\u0161nice"},"content":{"rendered":"

<\/a>Za\u010detci \u0161kolstva kao sustava obrazovanja stvaraju se u srednjem vijeku u crkvenim \u0161kolama (uz stolne kaptole, \u017eupe i samostane), a potom izrastaju u svjetovnima. Kod nas su benediktinci i benediktinke, njihove opatije i samostani, u srednjemu vijeku kako u \u0161irenju Evan\u0111elja tako i u razvitku europske pismenosti imali su jednu od klju\u010dnih uloga. U na\u0161em slu\u010daju ta najstarija zapadnoeuropska redovni\u010dka zajednica (Ordo sancti Benedicti<\/em>) predstavlja izvori\u0161te jezi\u010dne i pisane kulture u Hrvata: trojezi\u010dnost i tropismenost \u2013 podrazumijeva govorenje triju jezika: hrvatskoga, srednjovjekovnoga latinskog i staroslavenskoga\/crkvenoslavenskoga, odnosno uporabu triju pisma: latinice, glagoljice i \u0107irilice na hrvatskom dru\u0161tvenom i politi\u010dkom prostoru. Slobodno je stoga izre\u0107i da je trojezi\u010dnost i tropismenost bitna i jedinstvena odrednica hrvatskoga srednjovjekovnog identiteta.<\/span><\/p>\n

Na otoku Krku poznato je nekoliko crkvenih zdanja u kojima su molili i radili (ora et labora<\/em>), tj. djelovali benediktinci i benediktinke, pa tako i mu\u0161ki benediktinski samostan sv. Apolinara (nalazio se u dana\u0161njem duba\u0161ljanskom polju).<\/span><\/p>\n

\"Samostan<\/a>Za Duba\u0161nicu iznimno je va\u017ena rana prisutnost franjevaca tre\u0107oredca glagolja\u0161a. U Portu se prije 1480. godine nalazila mala kapela uz koju se kasnije gradi samostan sv. Marije Magdalene franjevaca tre\u0107oredaca glagolja\u0161a. Iz samostanskog arhiva potje\u010de vi\u0161e glagoljskih rukopisa od kojih su najpoznatiji \u017dgombi\u0107ev zbornik<\/em> iz 16., Sablji\u0107ev zbornik<\/em> iz 17\/18. i Hr\u017ei\u0107ev zbornik<\/em> iz 18. stolje\u0107a. Posebnu pozornost privla\u010de knjige samostanskih primitaka i izdataka Datja i prijatja<\/em>, dragocjen izvor za gospodarsku povijest ovih podru\u010dja te vrlo vrijedan, i zbog jezika i pisma iznimno zna\u010dajan Inventarij mostira svete Marije Magdalene na Portu<\/em> \u2013 Inventar samostana sv. Marije Magdalene u Portu na otoku Krku (1734. \u2013 1878.)<\/em>. U Portu su tako elementarnu \u0161kolsku naobrazbu kroz stolje\u0107a primali mladi fratri.<\/span><\/p>\n

Za vrijeme mleta\u010dke uprave nad otokom Krkom nije se dostatno posve\u0107ivala pozornost prosvjeti stanovni\u0161tva i \u0161kolovanju. Pop Ivan Fereti\u0107 u 19. st. pi\u0161e: ”u velikom neuminstvu dr\u017ea\u0161e svoje podlo\u017enike. Ne dr\u017ea\u0161e bo ona tako uredne i lipo upravne skule (\u2026), kako dr\u017eahu, a i sada je dr\u017ee ostali vladari”.<\/span><\/p>\n

<\/a>Stoga je kr\u010dki biskup 1590. godine, prilikom svoga pastirskog pohoda odredio za svaki ka\u0161tel (komun) po jednoga sve\u0107enika glagolja\u0161a sa zada\u0107om pou\u010davanja djece i \u017eakana (pripravnika za sve\u0107enika). Bio je to plovan \u2013 \u017eupnik koji pou\u010dava \u017eakne ”sa svom marljivo\u0161\u0107u” (con ogni diligenza<\/em>).<\/span><\/p>\n

U Duba\u0161nici je postojao seoski ili ladanjski kaptol. Kaptolski sve\u0107enici vodili su povremeno privatne \u0161kole u kojima su elementarno opismenjivali pojedince okrenute duhovnom pozivu i druge koji su iskazivali interes. Bio je to preduvjet da se uop\u0107e mo\u017ee sudjelovati i razumjeti bogoslu\u017eje.<\/span><\/p>\n

Polovinom 18. stolje\u0107a sve\u0107enik Ivan Kralji\u0107 (1705. \u20131762.), upam\u0107en u narodu kao pop Skutli\u0107, <\/em>pokrenuo je u Svetom Antonu privatnu glagolja\u0161ku \u0161kolu za sve\u0107eni\u010dke pripravnike i darovitu djecu iz Duba\u0161nice i okolice. U svojim su ku\u0107ama imali i priru\u010dne knji\u017enice. U Veneciji je u\u010dio retoriku; isticao u\u010deno\u0161\u0107u, znanjem, \u010destito\u0161\u0107u \u017eivota i pobo\u017eno\u0161\u0107u (dobra jimena i \u017eivljenja, pr\u0161ona nau\u010dena, pripovidavac i moralista<\/em>), a slovio je za vrsnog propovjednika i izvan granice svoje biskupije. Kao s<\/em>ve\u0107enike duba\u0161ljanskoga kaptola posvetio se prosvjeti, obrazovanju sve\u0107eni\u010dkih pripravnika i opismenjavanju svoje sredine u vrijeme dok jo\u0161 nije bilo organizirano \u0161kolstvo; tiskao je molitvenike i sastavio rje\u010dnik. U Veneciji je 1734. godine sastavio i objavio molitvenik Pribogoljubne molitve, <\/em>s poukama i crkvenim propisima kako moliti i kako se slu\u017eiti brevijarom. Priredio je<\/span> hrvatsko-latinski rje\u010dnik naslovljen Slovnik slavljanskij latinskij hrvatskij<\/em>, koji nije uspio tiskati; Vj. \u0160tefani\u0107 zbog toga smatra da je \u201ezaslu\u017eio na\u0161u pohvalu, jer se prvi, a mo\u017ee se re\u0107i i jedini od svih hrvatskih glagolja\u0161a dao na posao da sastavi jedan glagoljski rje\u010dnik\u201c.<\/span><\/p>\n

<\/a>Na prosvjetnom polju istako se i sve\u0107enik, pop Pavao Milov\u010di\u0107 s nadimkom Jurovi\u0107<\/em>; djelovao je u Duba\u0161nici krajem 18. i u prvim desetlje\u0107ima 19. stolje\u0107a; u\u010dio dogmatiku i moralku u Rijeci i Veneciji; bio je jo\u0161 zahtjevniji od svoga pret\u0161asnika Kralji\u0107a u u\u010denju sve\u0107eni\u010dkih pripravnika (s podru\u010dja Duba\u0161nice i Poljica) i opismenjavanju mje\u0161tana; dr\u017eao je privatnu \u010detverogodi\u0161nju \u0161kolu gramatike i humanistike; njegova je \u0161kola bila talijansko-latinska. Prof. Ivan Mil\u010deti\u0107 Matina o njemu je zapisao: K njemu dola\u017eahu u \u0161kolu ne samo Duba\u0161ljani, nego i Dobrinjci i Polji\u010dani (1-2 sata hoda). Nauk traja\u0161e oko 4 godine, a po\u010dima\u0161e sa az, buki, vjedi… Ko je svr\u0161io Jurovi\u0107evu \u0161kolu, do\u0161ao bi u Krk, gdje bi ga biskup zaredio. A pop Jurovi\u0107 znao je biti vrlo strog: \u0161ibe i \u0107u\u0161ke dijelio je svakoga dana… Bio je u\u010denik rije\u010dkih jezuita. O njegovoj u\u010denosti znade i danas pripovijedati svaki Duba\u0161ljanin<\/em>.<\/span><\/p>\n

Politi\u010dkom \u0161kolskom odredbom<\/em> iz 1805. (Politische Schulverfassung)<\/em> austrijska je vlada upravu nad javnim \u0161kolama i nadzor povjerava Crkvi. Od 1820. \u0161kolstvo je ure\u0111eno Pravilnikom <\/em>Franje I. kojim se tra\u017eilo osnivanje \u0161kola po op\u0107inama.<\/span><\/p>\n

Trorazredna njema\u010dko-talijanska glavna \u0161kola – caposcuola<\/em> otvorena je po\u010detkom 1822. u Krku. No iz Duba\u0161nice je poha\u0111a svega dva djeteta.<\/span><\/p>\n

Dana 1. o\u017eujka 1846. osnovana je Pu\u010dka \u0161kola u Duba\u0161nici; osnivanje je naredila pokrajinska vlast u Trstu naredbom br. 3203\/46 od 1. o\u017eujka 1846.; prema toj odluci u\u010ditelj ima biti sve\u0107enik s godi\u0161njom pla\u0107om od 200 forinti, od kojih \u0107e 60 forinti primati kao \u010dlan seoskog kaptola, a 140 forinti iz op\u0107inske blagajne; \u0161kola se odr\u017eavala u privatnim ku\u0107ama u dvije sobe.<\/span><\/p>\n

Idu\u0107e godine \u2013 17. o\u017eujka 1847. \u2013 zapo\u010dela je s radom \u017eenska \u0161kola, a za prvu u\u010diteljicu postavljena je Franka Celigoj iz Rijeke s godi\u0161njom pla\u0107om u iznosu od 208 forinti. Iako osnovana ranije \u0161kola za mu\u0161ku djecu po\u010dela je s radom kasnije \u2013 12. travnja 1847.<\/span><\/p>\n

Prvi su joj u\u010ditelji bili doma\u0107i sve\u0107enici:<\/span><\/p>\n

pop Anton Pin\u010di\u0107, iz Sv. Antona (umro 1868.)
\nbudu\u0107i \u017eupnik Petar Bogovi\u0107 (plovan od 1837. do 1861.)
\nbiv\u0161i \u017eupnik Mate Ljuti\u0107 (plovan od 1817. do 1836.)<\/span><\/p>\n

Nastavu su odr\u017eavali u svojim privatnim ku\u0107ama; poha\u0111anje nastave jo\u0161 nije bilo obvezatno za sve i poha\u0111ala ju je uglavnom darovitija djeca. Tek je poslije do\u0161ao profesionalni u\u010ditelj i preuzeo vo\u0111enje \u0161kole u\u010ditelj Fran Rode iz Ba\u0161ke.<\/span><\/p>\n

Jedan od klju\u010dnih argumenata da se nova \u017eupna crkva sv. Apolinara izgradi u Bogovi\u0107ima koji su kao selo tada imali 160 stanovnika (iako je crkva Majke Bo\u017eje Karmelske tada privremeno slu\u017ebeno progla\u0161ena \u017eupnom crkvom) bio je taj (Gorinja sela<\/em> bila su za prostor dalje od mora, tamo gdje je broj\u010dano bilo najvi\u0161e \u017eitelja, dok su ostali smatrali da novu crkvu treba graditi bli\u017ee moru) da je ba\u0161 nekoliko godina prije (1846.) otvorena pu\u010dka \u0161kola.<\/span><\/p>\n

Nakon 1869. godine \u0161kole prelaze iz crkvene u dr\u017eavnu nadle\u017enost.<\/span><\/p>\n

Godine 1898. u Duba\u0161nici osnovana talijanska osnovna \u0161kola pod okriljem Lega Nazionale<\/em> koja je uskoro postala prazna i zatvorena.<\/span><\/p>\n

\u0160kolska zgrada u Bogovi\u0107ima podignuta je 1900. godine. Najzaslu\u017eniji za to bio je pop Mihovil Mu\u017eini\u0107 Mu\u017eina<\/em> (1850. \u2013 1933.) iz Bogovi\u0107a, zauzeti sve\u0107enik i \u017eupnik, narodni prosvjetitelj i organizator, te pisac brojnih \u010dlanaka i dnevnika. U rodnoj \u017eupi slu\u017ebu \u017eupnika obavljao 13 godina: osnovao Narodnu \u010ditaonicu<\/em>, zatim Gospodarsko-trgova\u010dko dru\u0161tvo<\/em>, kome je bio prvi predsjednik; njegovim zalaganjem 1900. godine izgra\u0111ena zgrada pu\u010dke \u0161kole u Bogovi\u0107ima, jer se do tada odr\u017eavala \u0161kolska nastava po privatnim ku\u0107ama.<\/span><\/p>\n

\"\u0160kolska<\/a>1900. (30. rujna) sve\u010dano otvorena i blagoslovljena \u0161kola u Bogovi\u0107ima. Tada je uvedena obvezna \u0161estorazredna nastava za mu\u0161ku i \u017eensku djecu; uz rub Place zasa\u0111eni divlji kesteni.<\/span><\/p>\n

Od po\u010detka 1942. godine \u0161kole su odr\u017eavale nastavu samo na talijanskom jeziku – hrvatski u\u010ditelji gube posao. Duba\u0161nica biva imenovana Commune di Roveredo<\/em>, a Bogovi\u0107i u Sant<\/em>‘Apollinare<\/em>. Od 1941. do 1943. godine privremeno je radila talijanska \u0161kola u Portu. Djecu se na sve na\u010dine privla\u010dilo da prihvate talijanski jezik i obi\u010daje preko razli\u010ditih (fa\u0161isti\u010dkih) organizacija: Opera Nazionale Balilla<\/em> (ONB). Dana 8. rujna 1943. godine Italija je kapitulirala, a s kapitulacijom je taj dospio u povijesnu ropotarnicu.<\/span><\/p>\n

Poslije Drugoga svjetskog rata uvedena je osmogodi\u0161nja razredna nastava. 1971. izgra\u0111en novi sanitarni \u010dvor; 1976. krenulo dogra\u0111ivanje nove \u0161kolske zgrade; u rujnu 1978. godine sve\u010dano otvorena.<\/span><\/p>\n

Do 1976. godine na Krku su postojale tri osnovne \u0161kole:<\/span><\/p>\n

\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0\u00a0 Krk s podru\u010dnom \u0161kolom u Vrhu,
\nDuba\u0161nica s podru\u010dnom \u0161kolom u Dobrinju i Omi\u0161lju,
\nPunat s podru\u010dnom \u0161kolom u Ba\u0161ki i Vrbniku,<\/span><\/p>\n

a potom sve \u0161kole ujedinjene u Osnovnu \u0161kolu ”17. travnja” Krk s mati\u010dnom \u0161kolom u Krku i podru\u010dnim \u0161kolama.<\/span><\/p>\n

<\/a>Godine 1979. Sportsko dru\u0161tvo ”Dub” napravilo je igrali\u0161te, a 1981. na betonsko igrali\u0161te navu\u010den sloj asfalta. Godine 1989. prelazi se na tip kabinetske nastave; 1992.\/1993. nadogra\u0111ena kuhinja i nova zbornica. Od 28. prosinca 1990. \u0161kola nosi ime ”Fran Krsto Frankopan” Krk \u2013 Radna jedinica ”Duba\u0161nica”. U vrijeme Domovinskog rata duba\u0161ljanski kraj udomio je u Hotelskom gradu Haludovo<\/em> brojne prognanike i izbjeglice, posebice iz isto\u010dne Slavonije, i nastojala im pomo\u0107i na razne na\u010dine: smje\u0161tajem, hranom, organiziranjem dopunske nastave u \u0161koli i vjeronau\u010dnoj dvorani, duhovnom pomo\u0107i, susretima i sl. Pritom su pomagale organizacije humanitarne pomo\u0107i, dr\u017eavne i crkvene, \u017eupa sa svojim Caritasom, duba\u0161ljanski iseljenici iz New Yorka i mnogi drugi.<\/span><\/p>\n

1993. (23. svibnja) izgorjela \u0161kolska zgrada, a s njom i sva \u0161kolska dokumentacija i druga oprema; sre\u0107om nije bilo ljudskih stradanja.<\/span><\/p>\n