Pogledali smo film Čudo

Čovjek samo srcem dobro vidi. Ono bitno, očima je nevidljivo. ~ Antoine de Saint  Exupery: Mali princ

U srijedu, 14. ožujka učenici trećih, četvrtih, petih i šestih razreda sa učiteljicama Anitom Čemeljić-Karabaić, Ivom Spiciarich, Ivonom Dundović Ljutić, Anamarijom Šviderski Jurinjak, Martinom Bambić, Marijom Iličić, Vilmom Depikolozvane i Petricom Mrakovčić te asistenticama u nastavi Mateom Kosić, Mirtom Parčić i Stanislavom Kauzlarić, krenuli su u Rijeku upoznati život Auggieja  Pullmana.

Na velikom platnu Cinestara zavirili smo u jednu ljudsku  priču koja nas nije ostavila ravnodušnima.

Ne možeš se uklopiti ako si rođen da bi se isticao – prvi je savjet koji je Auggie dobio. Svaki čovjek koji se rodi da bi se isticao među ljudima, čudo je. „Čudo“ Stephena  Chboskya je i naslov obiteljske drame koja je snimana prema istoimenom romanu iz 2012. godine i  koji nam se odmah utisnuo u srce. Čudo je desetogodišnji dječak August (Auggie) koji mora živjeti s teškim genetskim poremećajem zbog kojeg od rođenja ima unakaženo lice i glavu. Nakon 27 teških operacija, kreće tek njegova avantura života: upis u peti razred i školovanje. Kako preživjeti poglede i komentare školskih prijatelja, kako živjeti sretan život kada ti nitko nije naklonjen?

Film se ne prikazuje samo iz gledišta malenog Auggieja, već iz perspektive svih onih na čije živote utječe. Na koga mi utječemo i jesmo li svjesni tih posljedica? Ponekad ne pridajemo veliku pozornost nečemu što smo napravili, a to može opustošiti nečiju dušu. Možemo li mi biti  dobri više nego što je potrebno? Kako dobrota nekome može pomoći svladati izazove? Čudo se dogodi svaki put kad nečije srce zatitra plemenitošću, kada usnama preleti prijateljski osmjeh, kada riječi poput Oprosti i Hvala, olakšaju teško breme. Čudo je kada August nauči ljude oko sebe kako biti dobar i hrabar.

Pouka ovoga filma izrečena je u jednoj nesebičnoj gesti. Na kraju školske godine uvijek se dodjeljuje nagrada učeniku koji se na poseban način istaknuo u protekloj godini. Nagradu ove godine dobio je August uz riječi njegovog ravnatelja kako je nagradu dobio onaj tko je uspio privući najviše ljudskih srdaca svojim ponašanjem i svojim djelima.

Raquel Jaramillo, autorica knjige prema kojoj je snimljen film, knjigu je počela pisati nakon što je čekajući u redu za sladoled, njezina trogodišnja kćer počela zuriti u dijete čije je lice bilo unakaženo. Odmičući kćer kako drugom djetetu ne bi bilo neugodno, majka je samo pogoršala situaciju te ju je taj događaj natjerao na razmišljanje o stvarima o kojima većina nas ne razmišlja.

Domaća zadaća koju je postavila učiteljica Ivona na kraju gledanja filma možda je i najteža do sada: promatrajte kakav stav imate prema ljudima oko sebe, možemo li biti bolji. Svake minute, svakog dana donosimo odluku kako se odnositi prema ljudima u svom životu. Možemo odabrati biti dobri ili okrutni. Naše riječi i djela mogu ili nadahnuti ili uništiti ljudski duh. Svaki mali korak k lijepom ponašanju pobjeda je naše hrabrosti. Stvarajmo zajedno bolji svijet u kojem će nam biti radost živjeti!

Petrica Mrakovčić

FOTOGALERIJA:

 

Print Friendly, PDF & Email
Podijeli članak!
Share on Facebook
Facebook
0Tweet about this on Twitter
Twitter
Share on LinkedIn
Linkedin
Ovaj unos je objavljen u Događanja, Filmske preporuke, Terenska nastava, Vijesti i označen s , , , . Bookmarkirajte stalnu vezu.